четвртак, 20. март 2014.

Ljubav je u Beogradu (foto priča kojom sam predstavljao Srbiju na Nikonovom takmičenju blogera z cele Evrope)

Ne možete da zamislite kakav turbulentan dan je iza mene, ali prilično sam zadovoljan svim što sam postigao. Naime, danas sam predstavljao Srbiju na evropskom takmičenju blogera koje je organizovao Nikon.



Priča koju sam osmislio bila je prilično ambiciozna, a s obzirom da nisam profesionalni fotograf realizacija je bila neizvesna. Dakle, moj zadatak je bio da danas kroz neku priču promovišem svoj grad. Razmišljao sam o različitim konceptima i u jednom trenutku znao sam ko može da mi pomogne. Moj prijatelj Aleksandar je dao sjajne predloge (hvala puno Alek), a potom smo to uobličili u jednu ljubavnu priču koja je mnogo jasnija kada se vide svih sedam fotografija.


Počeli smo na Adi Ciganliji. Na fotografiji su dvoje dece (Anastasija je ćerka kog brata od strica, a Sergej sin moje drugarice Snežane). Sergej nam se malo vrpoljio i nije bio baš previše poslušan tako da sam morao prilično brzo da reagujem i ovo je rezultat.

Primetićete da se na prvoj fotografiji u pozadini vidi most na Adi. Sada smo došli na njega i fotografisao sam dvoje tinejdžera (Ana je moja komšinica, a Dejan je moj brat od tetke). Ušli smo u središnji deo mosta i vrlo brzo smo dobili ovu fotku koja mi se mnogo svidela.

Na trećoj fotografiji vidite već odrasli par na vrhu jedne zgrade (Ines je jedna od mojih najdražih osoba na svetu, a Jovan kolega iz redakcije Nadlanu.com). Imao sam malo poteškoća sa kadriranjem i svetlo, a svi smo morali da stojimo na stolicama :) Videćete u daljini da se nazire Hram Svetog Save.

Na četvrtoj fotografiji smo već ispred Hrama Svetog Save. Ovde je već par u ozbiljnijim godinama (ovo su moji roditelji Mira i Dragan). Prilično brzo smo došli do ove fotografije iako su me jako nervirale senke i izbegavanje ljudi koji su šetali.

Na petoj fotografiji je par sedamdesetih godina (Spasa je moja baka, a ovog deku smo našli na Kalemegdanu i nažalost ne znam mu ime, ali sam jako zahvalan što nam je pomogao). Problem je nastao jer se moja baka jako teško kreće tako da sam morao da fotografišem zaista brzo.

Malo smo se približili Pobedniku. Baka je ostala bez deke.

Na poslednjoj fotografiji je samo ova narukvica koju je kroz celu priču ženska osoba uvek nosila na ruci. Ostatak grada je malo blurovan. Njihova ljubav će zauvek ostati zapamćena :)


Kao što vidite, pokušao sam da ispričam priču o jednoj ljubavi u Beogradu od malih nogu do starosti, odnosno smrti. Nadam se da sam uspeo i da vam se dopadaju fotografije. Voleo bih da čujem vaše utiske i da mi napišete koja fotografija vam se najviše dopada.

Tokom celog takmičenja koristio sam Nikon D5300 i zaljubljen sam u taj fotoaparat. Preporučio bih ga svakom i nadam se da ću ga dobiti kao nagradu :)

Pobednika će među takmičarima iz deset zemalja  trošlani žiri (dva fotografa iz Londona i jedan iz Pariza) proglasiti tek sredinom aprila. Svakako ću vam javiti koji je rezultat. Za mene je ovo bilo sjajno iskustvo i zahvaljujem se svima koji su mi pomogli u realizaciji ovog mini projekta i Nikonu na pozivu. 

Veliki pozdrav! 

Milan Maglov

22 коментара:

  1. Анониман20. март 2014. 13:28

    Ovo je fantastično, svaka čast na ideji.

    ОдговориИзбриши
  2. Ovo je savršeno i mnogo emotivno. Slike i priče koje prikazuju su super :))

    ОдговориИзбриши
  3. Jako lepa priča. Naravno na kraju tužna, ali to je život.
    Očekivala sam da ovaj model Nikona daje bolje kvalitet fotografija, ali verujem da je do podešavanja i to što je u pitanju kit objketiv (pretpostavljam).
    Svakako, moj glas za najbolju fotografiju iz ove serije, ide fotografiji broj 2. Mislim da je najbolja što se tiče svetla, kvaliteta i boja...bez obzira što je kadar malo nakrivljen.

    Držim ti fige :)
    http://marinamarry.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga Marina. Ja sam verovatno iskoristio 10% kapaciteta ovog Nikonovog modela :)
      KISS!

      Избриши
    2. Verujem, verujem :)
      Treba baš dosta vremena da se upoznaš sa svim opcijama i blagodetima koje nude ove divne spravice :) Ja se sa mojim još upoznajem :)
      :** srećno :)

      Избриши
  4. Milane jako mi se dopada koncept. Pod utiskom sam kao da sam se vozila kroz vrijeme Beogradom. Bice mi zao ako fotografije budu gledali samo sa tehnicke strane,jer zaista prica ima dusu. Moj naklon Vasoj kreativnosti. P.S. Druga fotograija mi je najbolja definitivno (ako vec moram da biram). *_*

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман20. март 2014. 15:34

    Čestitke! Najbolja fotografija je sama ideja :-)

    ОдговориИзбриши
  6. Milane svaka cast. Prica je zaista super. Bez obzira sto je Ana na drugoj slici ali je zaista najbolja :)

    ОдговориИзбриши
  7. Mama i tata - pobednička fotografija, bar za mene.
    Bravo Milane i hvala na priči.

    ОдговориИзбриши
  8. Анониман21. март 2014. 08:27

    Ovo je divno!Sve fotografije su sjajne,odusevljena sam.Svaka cast,Milane :D

    ОдговориИзбриши
  9. Идеја је изузетна!
    А мени се највише допада прва слика. :)

    ОдговориИзбриши
  10. Анониман28. март 2014. 04:54

    Prica fenomenalna,samo barem da si sliku gde je baka sama uslikao sa onog brdasca gde se vidi pobednik i ceo deo Novog Beograda bila bi super fotka...ali i ovo je stvarno divno ! :)

    ОдговориИзбриши