четвртак, 20. март 2014.

Ljubav je u Beogradu (foto priča kojom sam predstavljao Srbiju na Nikonovom takmičenju blogera z cele Evrope)

Ne možete da zamislite kakav turbulentan dan je iza mene, ali prilično sam zadovoljan svim što sam postigao. Naime, danas sam predstavljao Srbiju na evropskom takmičenju blogera koje je organizovao Nikon.



Priča koju sam osmislio bila je prilično ambiciozna, a s obzirom da nisam profesionalni fotograf realizacija je bila neizvesna. Dakle, moj zadatak je bio da danas kroz neku priču promovišem svoj grad. Razmišljao sam o različitim konceptima i u jednom trenutku znao sam ko može da mi pomogne. Moj prijatelj Aleksandar je dao sjajne predloge (hvala puno Alek), a potom smo to uobličili u jednu ljubavnu priču koja je mnogo jasnija kada se vide svih sedam fotografija.


Počeli smo na Adi Ciganliji. Na fotografiji su dvoje dece (Anastasija je ćerka kog brata od strica, a Sergej sin moje drugarice Snežane). Sergej nam se malo vrpoljio i nije bio baš previše poslušan tako da sam morao prilično brzo da reagujem i ovo je rezultat.

Primetićete da se na prvoj fotografiji u pozadini vidi most na Adi. Sada smo došli na njega i fotografisao sam dvoje tinejdžera (Ana je moja komšinica, a Dejan je moj brat od tetke). Ušli smo u središnji deo mosta i vrlo brzo smo dobili ovu fotku koja mi se mnogo svidela.

Na trećoj fotografiji vidite već odrasli par na vrhu jedne zgrade (Ines je jedna od mojih najdražih osoba na svetu, a Jovan kolega iz redakcije Nadlanu.com). Imao sam malo poteškoća sa kadriranjem i svetlo, a svi smo morali da stojimo na stolicama :) Videćete u daljini da se nazire Hram Svetog Save.

Na četvrtoj fotografiji smo već ispred Hrama Svetog Save. Ovde je već par u ozbiljnijim godinama (ovo su moji roditelji Mira i Dragan). Prilično brzo smo došli do ove fotografije iako su me jako nervirale senke i izbegavanje ljudi koji su šetali.

Na petoj fotografiji je par sedamdesetih godina (Spasa je moja baka, a ovog deku smo našli na Kalemegdanu i nažalost ne znam mu ime, ali sam jako zahvalan što nam je pomogao). Problem je nastao jer se moja baka jako teško kreće tako da sam morao da fotografišem zaista brzo.

Malo smo se približili Pobedniku. Baka je ostala bez deke.

Na poslednjoj fotografiji je samo ova narukvica koju je kroz celu priču ženska osoba uvek nosila na ruci. Ostatak grada je malo blurovan. Njihova ljubav će zauvek ostati zapamćena :)


Kao što vidite, pokušao sam da ispričam priču o jednoj ljubavi u Beogradu od malih nogu do starosti, odnosno smrti. Nadam se da sam uspeo i da vam se dopadaju fotografije. Voleo bih da čujem vaše utiske i da mi napišete koja fotografija vam se najviše dopada.

Tokom celog takmičenja koristio sam Nikon D5300 i zaljubljen sam u taj fotoaparat. Preporučio bih ga svakom i nadam se da ću ga dobiti kao nagradu :)

Pobednika će među takmičarima iz deset zemalja  trošlani žiri (dva fotografa iz Londona i jedan iz Pariza) proglasiti tek sredinom aprila. Svakako ću vam javiti koji je rezultat. Za mene je ovo bilo sjajno iskustvo i zahvaljujem se svima koji su mi pomogli u realizaciji ovog mini projekta i Nikonu na pozivu. 

Veliki pozdrav! 

Milan Maglov

уторак, 18. март 2014.

Predstavljaću Srbiju na takmičenju blogera iz cele Evrope

Pre nekog vremena dobio sam poziv da predstavljam Srbiju na Nikonovom takmičenju blogera iz cele Evrope. Prvo sam pomislio kako li se mene setiše i da li ću ja to uopšte moći, ali kada su mi pojasnili da to i nije predviđeno za profesionalne fotografe i da je poenta da promovišemo naš grad kroz fotografije oberučke sam prihvatio.




Tako ću ja, dragi moji kreativci, u četvrtak 20. marta biti na misiji da napravim pet do deset fotografija Beograda i to pošaljem na takmičenje. Cela ta akcija se zove “I AM SHARING MY CITY VIEW”, a od Nikona sam dobio nekoliko dana na korišćenje njihov fotoaparat Nikon D5300 koji će svi takmičari koristiti.

Do sada sam imao priliku da koristim Nikon tokom svog putovanja u New York i bio sam oduševljen modelom Nikon 3100 (možete da vidite nekoliko fotografija ispod), ali D5300 je potpuno druga dimenzija i jedva čekam sa vama da podelim fotografije koje ću napraviti u četvrtak.


 Dakle, ja ću morati da fotografišem i da što pre pošaljem fotografije bez ikakve dorade. S obzirom da D5300 ima wi fi konekciju (da li možete da verujete?) prebacivanje na internet je sitnica. Naravno svi ćete moći da pratite i mene i ostale takmičare na ovoj stranici: http://www.flickr.com/groups/iamnikon

Smislio sam jednu priču za koju se nadam da će vam se dopasti. Iskreno nisam siguran hoću li uspeti da je prikažem onako kako bih želeo i kako je zamišljam, ali se unapred nadam da ćete bar ceniti pokušaj :)

U svakom slučaju, držite mi palčeve u četvrtak. Obaveštavaću vas o svemu na DDK, a do petka će se i na blogu naći fotografije koje budem uradio.

Pozdrav,

Milan Maglov 

недеља, 29. децембар 2013.

Godina iza mene

Pre nekoliko dana sam izjavio: “Od 2014. očekujem da bude najbolja godina u mom dosadašnjem životu. 2013. je izneverila moja očekivanja“ .  Na to je moja sestra rekla: “Milane da li se sećaš da si to isto pre godinu dana rekao za 2013?” Razmislio sam i zaista, to je bio moj stav čini mi se u poslednjih nekoliko godina.

Ne znam da li je dobro ili loše što sam nezadovoljan onim prethodnim, a želim više i bolje u budućnosti. U petak je na sastanku moj direktor Nikolaos rekao nešto što će mi dugo ostati urezano u pamćenju. Vrlo jednostavno: “Guys, there is no easy anymore”. Dakle, čini mi se da se na kraju ove godine mirim sa tim da više ništa ne dolazi tako lako. Bar ja, za sve moram da se izborim kako bih ubirao plodove.

2013. je bila najintenzivnija godina u mom životu. Jako mnogo puta sam pomislio: “Ovaj dan je najteži u mom životu”. Previše sam testirao i svoj mozak i svoje telo do koje su mere izdržljivi. Suočio sam se sa finansijskim problemima koje do sada nisam imao, sa neplaćanjem svog rada, davanjem otkaza, grcanja, emotivnim krizama, raskidom veze i raskidom jednog velikog prijateljstva.

Čini mi se da ako pratite moj Facebook profil, moj blog ili moju stranicu Dnevna doza kreativnosti  niste mogli da pretpostavite ove stvari koje sam napisao. Znate, nije stvar u tom da ja lažno predstavljam svoj život. Čak se i grozim takvih stvari. Stvar je u tom da se sa prilično teškim stvarima borim i na svu sreću najčešće izlazim kao pobednik. U te borbe odlazi mnogo živaca, suočavam se sa mnogo stresa i samo ogromna energija i rad omogućavaju mi da uspem da iz svega izvučem pozitivno. To je valjda moja najvažnija karakteristika- da u životnim situacijama potiskujem negativne, a ističem pozitivne stvari. Priznajem to ponekad može da bude i iritantno. Ipak, pored ovih negativnih koje sam pomenuo, zaista je mnogo lepih stvari koje čine moj život i zbog kojih ipak ovu godinu završavam srećan i optimističan.

Stvari koje su obeležile ovu godinu za mene su:
  •  Putovanje u Izrael početkom godine, koje je bilo više nego spektakularno. Zaista sam doživeo trenutke koje bih svakom poželeo. Posetio sam najlepše gradove te zemlje, plivao u Mrtvom moru, posetio Isusov grob, osetio gostoprimstvo ovog naroda i posle o svemu tom pisao.
  •  Odlazak iz agencije u kojoj sam proveo dve godine i novi početak u drugoj agenciji. Zaista sam mnogo radio ove godine. Mnogo sam novih stvari naučio i upoznao mnogo zanimljivih ljudi.
  • Putovanje u Vodice na more. Prvi put sam letovao sam sa svojom sestrom. Dobio sam ovo putovanje i odmor u Refresh holidays je bio fenomenalan. 
  •  Početak saradnje sa Nadlanu.com. Moja rubrika„Dnevna doza kreativnosti“ na tom portalu je ubrzo nakon početka ostvarila rezultate koji su prevazišli moja očekivanja. Još uvek je vodim i jako sam srećan što mogu ljudima da predstavim različite kreativne stvari koje dolaze iz svih krajeva sveta.
  • Putovanje u Njujork koje je bilo spektakularno. Ovaj put sam u tom gradu želeo sebi da ispunim razne želje... Jedna od njih je vožnja biciklom ulicama Njujorka, a takođe i piknik u Central parku sa sve šampanjcem i malinama J
  • Početak saradnje sa jednim novim brendom koji se bavi prodajom slatkiša i za koji vodim društvene mreže. Preko 17 hiljada novih fanova samo na njihovoj Facebook stranici za dva i po meseca čini me vrlo zadovoljnim.
  • Dnevna doza kreativnosti već dve godine obeležava svaki moj dan. Ove godine sam postao najbolje rangiran freelancer u Srbiji na web sajtu Socialnumbers.com. Takođe DDK je nominovana za najbolju Facebook stranicu u Srbiji za 2013. godinu od strane magazina PC Press.
  • Moji prijatelji bez kojih ne bih mogao. Energija i ljubav koju dobijam od njih je nezamenjiva. Sa većinom sam učvrstio odnose, upoznao neke nove, a jedno veliko prijateljstvo se ove godine završilo. To je novi momenat u mom životu sa kojim sam se suočio. Odluka nije bila laka i lekcija je bila prilično teška.
  • Otvaranje mog Facebook profila za sve. Ovaj deo je vrlo specifičan jer sam odlučio da promenim strategiju i prihvatim na društvenim mrežama i ljude koje ne poznajem. Mislim da je to dobra odluka jer mi je donela kontakte sa sjajnim ljudima. Nažalost još uvek nisam smislio kriterijum po kom bih prhvatio ljude koje ne znam za prijatelje, ali opcija „followers“ dozvoljava da sve što napišem vide svi koji to žele.
  • Poljupci i zagrljaji bez kojih život ne bi imao smisla.
  • Moja porodica koja je baza svega.

Pomislio sam da napišem i nekoliko želja za 2014. godinu. Ipak, plašim se da ih izgovorim i suviše su intimne...  Ono što svakako želim je da imam malo više slobodnog vremena u kom ću u pidžami gledati neki film i „blejati“. Od 2014. godine očekujem MNOGO u svakom smislu te reči. Pre svega, da budem okružen sjajnim ljudima i da imam sa kim da podelim i dobre i loše stvari.  Isto to želim i svima vama koje poznajem i koje ne poznajem, a voleo bih da upoznam :)

Milan Maglov

субота, 30. новембар 2013.

Moja poruka za mlade: Bolje radi kučko!

Već duže vreme razmišljam da ovo napišem, ali nikako nisam uspeo do sada. Naime, radi se o tome da mi je pun K neradnika i onih koji žele hleba preko pogače. Prenemagači, wannabe manekenke i modeli, dive, „kukači“, sponzoruše i starlete molim vas malo da oladite.

Radi se o sledećem. Pitam se kako mlada osoba u Srbiji može da shvati da se za uspeh treba pomučiti, da treba raditi na sebi, birati kvalitetne ljude oko sebe, ići korak po korak i osetiti se ispunjeno, značajno i uspešno? Skoro pa nikako. Naime, mediji su puni nekih devojaka i momaka koji ne rade ništa, a naizgled imaju para, razbacuju se, bahanališu po separeima, polivaju šampanjcem i poziraju u editorijalima. I normalno je da plasiranjem takvih stvari, mladi požele da i oni budu u takvoj poziciji. Na stranu to da li volite šampanjac ili separe, radi se o lagodnom životu koji bi većina nas želela da ima. Gledate njih i vidite da se može da ništa ne radiš, a da imaš lagodan život.



Posebno neko ko živi u Ćićevcu (na primer) ne može ni da ima uvid kako to funkcioniše. Mladi ljudi zaista misle da su te devojke i mladići modeli, promoteri i slično. Vidite ih odjednom da su u Dubaiu. Mislite kako je to divno što eto baš tamo snimaju kampanju. Da li ste se zapitali gde su te fotografije kampanja i što bi njih neko zvao da se kupaju u bazenima na vrhu hotela u Barseloni ili Singapuru?

Znate šta, ja vam neću crtati šta oni tamo rade. Za one koji su dovoljno pametni shvatiće koliko oni moraju da se guze raznim matorcima kako bi posle mogli da poziraju pored bazena ili ispred Burj Khalife, pa to sheruju na Facebooku. Da li ste primetili da su najčešće sami na fotografijama? Pratite malo gde se kreće Sorela (hajde da je tako nazovemo) pa će vam sve biti jasno.

Ja želim da se obratim svima vama koji ste još uvek mladi, imate potencijala, a malo ste izgubljeni u ovom sistemu vrednosti... ili vama koji ste sve dobro poslagali u glavi, samo da potvrdite da tako treba.

Naime, u Srbiji se može uspeti ako vredno radite. Ne morate da se prodate, ne morate da izigravate kuče nikom. Možete uspeti ako imate hrabrosti, ako niste lenji i ako uradite neke stvari kako treba.

Uzmimo na primer prosečnog studenta u Srbiji. Ide na fakultet, kuka kako je to što uči bezkorisno, završi fakultet i suoči se sa tim da ne može da nađe posao. Depresija, beda, anksioznost, kukanje... pa pomalo ste i sami krivi zbog toga. Morate nekako da se izdvojite.

Ispričaću vam ukratko moj slučaj pa možemo da zaključimo neke stvari.

Naime, ja sam išao u šest osnovnih škola. To je bio užasan period seljenja, navikavanja i proživljavanja raznih stvari. Onda sam upisao Gimnaziju. Iskreno nisam znao šta želim pa sam sebi dao vremena četiri godine. U međuvremenu sam se zainteresovao za jedan zanat pa sam posle druge godine gimnazije upisao još jednu srednju školu vandredno, išao na praksu vikendom, zarađivao džeparac i završio dve srednje škole. Ipak, odlučio sam se za ekonomiju. Upisao sam igrom slučaja trogodišnje studije marketinga, a potom završio i fakultet (međunarodno poslovanje). Ukupno, studije su mi trajale pet godina. Za vreme studija sam pronašao sjajnu marketinšku agenciju u koju sam nekoliko meseci išao na praksu. Da ljudi, išao sam volonterski da pomažem, donosim doručak, radim neke trivijalne stvari, ali i da kupim znanje i shvatim kako sve to funkcioniše. Nekim ljudima je i tad, a i sada neshvatljivo da neko ide da radi besplatno. Po njima je bolje sedeti i ne raditi ništa nego volontirati. Bukvalno mi je bilo neprijatno kada sam morao da objašnjavam zašto ja to radim.

Potom sam se tokom dve završne godine studija uključio u rad studentske unije, bio aktivan u Studentskoj uniji Srbije, upoznao mnogo ljudi, radio na različitim projektima, stekao razna iskustva. Da, znam da će sad neki da pomisle „ma Unije i studentske organizacije su kao sekte, to nije za mene“. To je najčešći i najgluplji odgovor na ovu temu. Tokom poslednje godine studija počeo sam da radim četiri sata dnevno u jednoj PR i press clipping agenciji. Godinu dana sam skupljao novac da bih otišao na studentski program u Ameriku. U međuvremenu sam postao predsednik studentske unije, potom otišao u Ameriku, proveo sjajnih pet meseci radeći tamo i vratio se, završio fakultet i posao u jednoj marketinškoj agenciji je našao mene, pre nego što sam diplomirao.
I reći ćete sada možda: „Au, pa ovaj je baš imao sreće“. Ne, nije samo sreća u pitanju. U pitanju su sati i sati, rada, žara, volontiranja, učenja, pomaganja drugima.

Ne možete očekivati da samo vas čekaju širom otvorenih ruku i kada se suočite sa realnošću da okrivite državu. Znamo svi da nam je država u sranju, ali zato da biste uspeli nešto morate da radite. Morate da stičete praksu tokom fakulteta, da volontirate, da upoznajete ljude koji će vas kasnije preporučiti.

Ja nikada nisam dobio posao preko veze. Iskreno, ne bih se bunio ni da sam ga dobio, ali ako ste od onih koji misle da je sve namešteno, samo ću vam reći da ne zavaravate sami sebe. Ima i toga da je namešteno, ali to nije uvek slučaj. Evo ja sam svoj poslednji posao dobio tako što sam video oglas na Facebooku, prijavio se, prošao tri kruga intervjua i zaposlio se. Dakle može i tako.

Ja nisam bio wunder kid, niti sam natrposečno inteligentan. Samo sam dosta radio, da bih došao u poziciju sada da drugi ljudi žele da rade sa mnom i da mi se pružaju različite prilike. Ipak, i sada radim po deset sati dnevno i borim se kako bih sebi mogao da priuštim ono što želim. Došli smo opet do teme o lagodnom životu s početka teksta. Dakle, imate način da budete potčinjeni, da morate da radite svakakve nemoralne radnje, da budete ljubavnica ili ker, kako biste imali lagodan život i možete da idete uzdignute glave, svesni da ste sve sami postigli i da možete sebi da platite odmor u Dubaiu ili Njujorku (na primer). Verujte da ćete biti mnogo srećniji ako izaberete ovaj drugi put. Nevažno je da li ste frizerka, krojačica, doktorka ili fizičar. Uzor mladim ljudima ne smeju i ne mogu biti likovi iz reality programa, pevačice kojima je muž pun kao brod i plaća njihove spotove na jahtama, ljudi bez zanimanja koji poziraju sa čašom šampanjca ili prekvarcovane silikonske muške i ženske kučke. 

U poslednje vreme je popularna pesma „Work bitch“ koja me je inspirisala za naslov teksta, jer zaista ako želiš razne lepe stvari u životu moraš za njih da se pomučiš... i to ne tako što ćeš da "gutaš". Ako hoćeš uspeh i dobar život, bolje radi kučko :)

Veliki pozdrav!
Milan Maglov

p.s. Za sve one koji imaju neko pitanje ili žele da podele svoje iskustvo biće mi drago da vidim vaše komentare ispod teksta.

p.s.s. Naravno da ne nazivam sve mlade ljude kučkama. Radi se o slengu i nadam se da ćete svi razumeti poruku na pravi način. 

недеља, 16. јун 2013.

Odmor iz snova- Refresh holidays Vodice

Znate onaj osećaj kada se vratite sa odmora i ne možete da verujete da se završilo, da trebate ponovo da krenete na posao i kada gledate fotografije i sumirate utiske? E trenutno sam u tom raspoloženju prisećajući se fenomenalnih trenutaka tokom odmora koji sam proveo na hrvatskom primorju.

Naime, ove godine sam imao ludu sreću da prvo u januaru putujem u Izrael pod pokroviteljstvom njihovog Ministarstva turizma, a potom sasvim slučajno preko fenomenalnog sajta www.only-apartments.com dobijem putovanje u Vodice. Učestvovao sam u nagradnoj igri i zamislite dobio putovanje. Ja sam iskreno mislio da to nije moguće da se meni desi, ali čuda su moguća. Na njihovoj Facebook stranici onlyapartments često se organizuju ovakve nagradne igre pa preporučujem i vama da pokušate. Naime, radi se o sajtu preko kog možete da pronađete smeštaj širom sveta, a i da prijavite smeštaj koji vi iznajmljujete.

Prvi put sam putovao na more na početku sezone. Rođen sam u Hrvatskoj, ali ne živim tamo od 1991. godine i od tad nisam bio na njihovom primorju.  Otišao sam bez velikih očekivanja i ne opterećujući se glasinama koje umeju da kruže vezano za srpske turiste. Moje iskustvo je bilo sjajno.

Bili smo smešteni u Refresh holiday apartmanima u Vodicama. Tu zapravo počinje naše pozitivno iskustvo. Na putovanje sam poveo moju sestru. Dočekao nas je sjajni Zoran Španja, jedan od vlasnika Refresh holidays i sa osmehom na licu nam poželeo dobrodošlicu. Kuća u kojoj smo bili smešteni na odličnoj je lokaciji, smeštaj je sjajan, a ljudi koji brinu o svima koji posete njihove apartmane su izvanredni. Ja moram da priznam da do sada nisam upoznao porodicu koja na takav način brine o turistima. Nenametljivo su tu da ispune sve želje, počevši od doručka koji stiže na vašu terasu nakon buđenja, do svih ostalih elemenata koji čine idealan odmor.



Na usluzi su nam bili i što se tiče prevoza do nacionalnog parka Krka koji ostavlja bez daha, a obišli smo i Split, Šibenik, ostrvo Murter, itd. Vodice, same po sebi su jako lepe, a čistoća vode je neverovatna. Uživanje na plaži, plivanje, vožnja biciklima pored obale, sjajni obroci, šetnje i sjajan odnos ljudi iz Refresh holiday-a prema nama učinili su da ovo bude nezaboravan odmor koga ćemo se uvek sećati. 

Njihovu Facebook stranicu možete pronaći OVDE ili možete posetiti njihov web sajt: www.refresh-holiday.com





After a great vacation there is always some strange feeling when you have to go back to work but you would rather go back to the beach and relax forever.

As a winner of Facebook give-away (free stay at Refresh Holiday in Vodice, Croatia) that was organized by eminent rental apartments website, Only-Apartments.com I had a chance to visit Croatia for a vacation and I have to admit that it was amazing.

Big part of my great memories belongs to Refresh holiday apartments that I would really recommend to everybody. Not only that rooms are great but service is extraordinary. I have never felt so welcome in any hotel or place where I stayed around the world. From perfect breakfasts to everything else that we wished. I would recommend you to go to some excursions (national park Krka, visit to Split, Šibenik...) that they also can provide. Visit their Facebook page: Refresh holiday or web site:  www.refresh-holiday.com 

Many thanks to OnlyApartments team for making a great choice about the host as well as about the amazing region.



понедељак, 13. мај 2013.

Prijatelji zlata vredni


U poslednje vreme razmišljam da mi je drago što su među mojim prijateljima zanimljive, pametne i kreativne osobe. Ponekad se šalimo da ne postoji moj blizak prijatelj koji nema blog ili Facebook stranicu. Moje bavljenje marketingom dovelo je do toga da im često i sam dajem ideje kako da iskoriste svoj potencijal i  promovišu se na socijalnim mrežama, te ispolje svoje talente i otvore neka vrata.

Ponekad se usudim da na DDK promovišem svoje prijatelje, ali nažalost to od strane nekih fanova stranice ne nailazi na dobar prijem jer to vide kao remećenje koncepta stranice. Ipak ja na to gledam kao i na reklamu u nekom dobrom filmu. Ne smetaju mi negativni komentari.

S leva na desno: Ana Spajić, David Kalisz, Ines Klara, Marko Obradović, Aleksandar Ranković, Olivera Mićević, Ana Stojanović

Sasvim slučajno nekoliko mojih bliskih prijatelja su vezani za modu. To nije bio slučaj do pre nekoliko godina. Čak su se bavili potpuno drugim stvarima, ali u poslednje vreme je sve krenulo u tom pravcu. Želja mi je u ovom postu da na jednom mestu predstavim njihov rad ukratko i da vas pozovem da pogledate njihove blogove i Facebook stranice. Ništa nije za moranje, ali možda i sami otkrijete nešto zanimljivo. Meni će biti drago ako vas na neki način povežem. Oni su zvezde mog života. 

ANA SPAJIĆ

Anu poznajem već petnaest godina i jako smo bliski prijatelji. Išli smo zajedno u srednju školu, a potom nastavili da se družimo. Ana je nakon završetka fakulteta počela da radi u banci, a ja sam imao ulogu u tom da je podržim da promeni profesiju i okrene se njenoj pravoj ljubavi- šminkanju. Za vrlo kratko vreme Ana je postala pravi profesionalac. Ja sam bio kum i osnivač njene Facebook stranice Šminkernica Ane Spajić koja broji preko 25.000 fanova, a posebno mi je drago da je Ana početkom aprila meseca u Beogradu otvorila svoju šminkernicu. Ona može da bude inspiracija svim devojkama kako je moguće promeniti svoj život i da nikada nije kasno da počnete da radite ono što volite.

Njenu Facebook stranicu možete pronaći ovde: Šminkernica Ane Spajić
Njen blog možete pronaći ovde: Šminkernica Ane Spajić blog


INES KLARA I MARKO OBRADOVIĆ

Moji dragi prijatelji Ines i Marko ne samo što su sjajni, obrazovani i zabavni ljudi, nego me njihova ljubav prema modi inspirisala da „poguram“ malo stvari i nagovorim ih da započnu svoj modni blog IM style. Nije da oni o tome nisu razmišljali, ali ubrzo nakon što smo se upoznali, otvorio sam im blog, fotografisao ih za njihove prve postove i otvorio im Facebook stranicu. Oni nisu primarno modni blogeri, umeju ponekad da zabušavaju sa postovima, ali mi je drago što su jedinstveni modni par. Može da vam se dopada ili ne dopada njihov stil, ali ja ih podržavam 100%.

Njihov modni blog možete videti ovde: IM style blog
Njihovu Facebook stranicu možete pronaći ovde: IM style


ANA STOJANOVIĆ

Jako sam ponosan na Anu i na sve što je postigla. Upoznali smo se u agenciji u kojoj smo pre nekoliko godina radili, kada je Ana uglavnom radila posao PR-a. Ipak, njena ljubav je bila dizajniranje. Počela je od dizajniranja ženskih torbi pod imenom MUST HAVE dizajn. Sećam se kada sam joj na početku pravio logo i kada sam joj pomagao da pokrene svoju Facebook stranicu. Bilo je dovoljno da jednom sherujem njenu stranicu na DDK i da dobije po 1000 novih fanova. Devojkama su se dopale njene torbe, a sada Ana pravi i haljine i ostale odevne predmete za devojke. To koliko je napredovala i kako se bori sama bukvalno me inspiriše.

Njenu Facebook stranicu možete pronaći ovde: MUST HAVE dizajn


ALEKSANDAR RANKOVIĆ

Alek je jedan od retkih ljudi koje sam ja zapazio na Facebooku, kontaktirao i takođe pogurao u pravcu modnog blogera, nakon njegovog učešća u jednom modnom takmičenju. Znam da su se nekim ljudima smučili blogeri, posebno modni, ali Aleksandar to radi na drugačiji način. Njegov blog je nešto alternativniji. Ne samo da predstavlja sebe, već na tom blogu možete pronaći vrlo ozbiljne editorijale u njegovoj produkciji. Zadivljuju me i video snimci koje sam kreira. Mislim da će taj blog u budućnosti biti za njega značajan portfolio, a vidim ga kao modnog urednika nekog magazina ili organizatora najvećih modnih evenata.

Njegov blog „Style by Adrian“ možete pronaći ovde: Style by Adrian blog
Njegovu Facebook stranicu možete pronaći ovde: Style by Adrian


OLIVERA MIĆEVIĆ

Uh, mislim da bi Olivera mogla da bude blogerka kakve nema kod nas. Kada od nje dobijem kilometarski e-mail to je kao da čitam najinteresantniji roman i na kraju samo pomislim da želim još. Olja je jedna od najinteresantnijih osoba koje poznajem, a njen život zaslužuje ekranizaciju :) Ipak, ona se opirala blogerskom načinu života, sve dok nisam pronašao pravi razlog za to. Naime, moj klijent je tražio osobe koje bi govorile o svom iskustvu vezano za aktivniji život, treniniranje, a posebno trčanje. Kako se radi o jednom od njenih omiljenih brendova spojio sam ih i tako je nastao njen blog „Olja run for fun“. Ovaj blog je tek u povoju i mislim da ćete u budućnosti moći da pratite zanimljive postove vezano za to kako je Olja promenila svoje navike i okrenula se zdravijem načinu života.

Njen blog možete pratiti ovde: Olja run and fun


Ovo su moji najbliži prijatelji i njihovi projekti. Jedino još nisam pokrenuo mog najboljeg prijatelja Davida iz Poljske koji je na doktorskim studijama te ga ne zanimaju socijalne mreže, ali pominjao je neki biznis za koji će mu trebati malo boost-a, pa ću da proširim svoj uticaj i na Poljsku :).

Podržite svoje prijatelje i nađite im se kada zatreba. Takođe, ako uvidite njihove kvalitete kojih nisu svesni pokušajte da ih usmerite u tom pravcu. To će se i vama vratiti na najbolji mogući način.


уторак, 9. април 2013.

Apartmani Soul house - savršeno mesto za odsesti u Beogradu


Oduvek sam bio ljubitelj dobro osmišljenog enterijera i kada sam nedavno otkrio „Soul house apartmane“ zaista sam se oduševio i odlučio da to podelim sa vama.

Naime, pored toga što volim kreativan i lep enterijer, ja obožavam putovanja. Na različitim putovanjima širom sveta imao sam priliku da odsedam i u luksuznim hotelima, u raznim stanovima, a i u prilično neuglednim hostelima. Kada sam video Soul house pomislio sam da je to idealno mesto za odsedanje u Beogradu za sve ljude koji dolaze. Mnogo je jeftinije od hotela, od hostela je sto puta bolje, povoljno je i u centru Beograda.

Moji prijatelji koji su odseli u Modernistic apartmanu su bili oduševljeni. Priznajem bili smo kao deca dok smo isprobavali različita svetla u apartmanu.

Koncept je takav da postoje tri različita apartmana koji su konceptualno i cenovno različiti. Enterijer je vrlo kreativan i doživljaj odsedanja u takvom apartmanu je po meni sjajan.

Na njihovoj Facebook stranici možete pronaći mnogo više fotografija i informacija: https://www.facebook.com/SoulHouseApartments?fref=ts

Ja sam izabrao nekoliko fotografija svakog od apartmana da vidite o čemu pišem. Broj za rezervacije je: 064 1352255, a web sajt: http://www.soul-house.net/

Modernistic

Retro

Hippie